TIG varenje

TIG varenje (engl. Tungsten Inert Gas walding) nazivamo još i TIG postupak zavarivanja ili elektrolučno zavarivanje.

U TIG postupku elektroda od volframa u neutralnom zaštitnom plinu se ne tali već usmjerava intenzivan električni luk na metal koji želimo zavariti. Pomoću ovog postupka dobija se visokokvalitetan zavar, ali zahtijeva izuzetne vještine zavarivača i relativno je spor.

Metoda TIG varenja je vrlo precizna i visokokvalitetna. Iako je razvijen za potrebe zavarivanja magnezija i legura magnezija, danas se koristi za širok raspon metala. TIG zavarivanje se koristi za zavarivanje aluminija, magnezija i njegovih legura. Za zavarivanje nehrđajućih čelika, titana, bakra, čeličnih limova i ostalih materijala koristi se istosmjerna struja s minus polom na elektrodi.

Može se koristiti za gotovo sve vrste materijala, najčešće se koristi za zavarivanje nehrđajućeg čelika i lakih metala (aluminijeve legure, titanijeve legure).

Pogodan za zavarivanje tankih limova (do debljine 6 mm), a često se koristi kod proizvodnje bicikala, zrakoplova i brodova, te kod zavarivanja u prinudnim položajima.

Prednosti korištenja TIG varenja

Zaštitni plinovi koji se najčešće koriste za TIG varenje su argon i helij koji štite materijal od onečišćenja. Zbog toga se ova metoda zavarivanja naziva i “argonskim zavarivanjem”. Ovaj način zavarivanja je relativno spor, ograničen na tanke materijale i skup (zbog opreme, zaštitnog plina i volframa).

Prednosti varenja TIG postupkom su:

• kvaliteta zavarenog spoja je vrlo visoka (i u broja grešaka u zavarenom spoju, estetski i mehaničkih svojstava zavarivanja),
• pogodan je za reparaturna (popravak) zavarivanja,
• ima mogućnost zavarivanja u svim položajima zavarivanja jer nema rasprskavanja kapljica.

Nedostaci su:

• kvaliteta varenja ovisi o vještini zavarivača,
• nije pogodan za automatizaciju i robotizaciju,
• dolazi do jakog bljeskanja pri zavarivanju, što otežava rad na otvorenom (vjetar).